Prvi korak na putu osvješcenja je utjelovljen u budenju iz gafleta (nemara), kako bi se društvo probudilo iz dubokog sna. U tome se nece uspjeti ako ne iznesemo na vidjelo otrovno sjemenje koje su grješne ruke sijale, a zlobna srca uzgajala krvavom lukavštinom, prevarom, zabludama i obmanama. U to sjemenje spada i “Freemasonry“ (slobodno zidarstvo, masonerija, masonstvo) koje je prihvatilo mnoštvo istaknutih licnosti islamskog svijeta buduci da je bilo zastrto lažnom humanošcu, bratstvom, kooperacijom i neusiljenošcu a isijavalo prividnom krepošcu.
Drugo mišljenje: Sa stanovišta drugih ucenjaka, osnivac masonstva bio je Herod II, upravitelj Kudsa (Jerusalema) u ime Rimskog carstva.
Trece mišljenje: Pojedini ucenjaci postavljaju zacetke masonstva u moderno doba. Kao dokaz im služi cinjenica da u Britaniji u dvanaestom stoljecu nije bilo udruženja sa imenom “Freemasons“ ili “Free Brothers“ i da je tek 1376. clan masonskog društva obezbijedio mjesto u britanskom Donjem domu.
a. Kao što arapska poslovica kaže: “Pripovjetka se kazuje od njenog pocetka.“
Adam Weishaupt, roden u Njemackoj 1748, studirao teologiju i postao svecenik. Nakon što se odrekao kršcanstva, zapošljava se kao profesor na Univerzitetu Ingoldstadt.
Hiljadusedamsto sedamdesete godine, Weisthaup, vrsni erudita dolazi u kontakt sa Židovima koji su nastojali da se okoriste njegovim znanjem. Na njihovu zamolbu da sacini plan neophodan za implementaciju njihovih zamisli Weishaupt je pristao. 1776.g. ispunio je zahtjev Židova. Pripremio je pocetna sredstva za sprovedbu, naime, uspostavio je ložu naznacenu kao “Grand Lodge of the Orient“ koja je ukljucivala i “Light Bearers “. Ova loža stekla je preimucstvo u odnosu na ostale lože. Weishaupt je svojim pristalicama preporucio da upotrijebe sljedeca sredstva za ostvarenje planiranih ciljeva:
2. Obavezati univerzitetske profesore iz “Light Ordera“, a na “asocijacije“ sa intelektualno superiornim studentima iz društveno respektabilnih porodica; usmjeriti interesiranje (pažnju, klubove) njihovih pulena ka internacionalizmu, kao jedinom sredstvu sa kojim se može postici da covjecanstvo izbjegne ratne katastrofe pod ljudskim upraviteljstvom. Ono što je podrazumijevao ovaj diktum (bezuslovni zahtjev) bilo je Weishauptovo mišljenje o gojimima , njihovoj nesvjesnosti vlastitih fizickih, intelektualnih i duhovnih potreba.
Nakon što bi studentska elita prihvatila nacela (principe) poziva, bila bi odgajana u privatnim (tajnim) školama. Trenutno postoje tri edukativne ustanove koje izvršavaju takve zadace: u Gordonstaunu – Škotska, u Salemu – Njemacka i u Anavriti – Grcka. Po povratku ovih “superioraca“ u njihove zemlje, zadatak “Light Ordera“ je da ih promovira na uticajne pozicije, sprovodeci zacrtanu politiku.
“Light Order“ prodro je u americke lože; potencijalna prijetnja od ove lože bila je vidljiva, a njen izvrstan ucinak (primjetne - upadljive posljedice, dejstva) u znatnoj mjeri proizvod su djelovanja Thomasa Jeffersona , koji je poslije postao predsjednik SAD-a. Jefferson postaje jedan od Weisthauptovih strasnih pristaša i služi kao orude za diseminaciju njegovih mišljenja u Sjedinjenim Americkim Državama.
Clanovi “Light Ordera“ održali su kongres u Njujorku 1826. godine na kojem je, izmedu ostalih, ucestvovao i jedan Englez po imenu Wright. On je saopcio da je “Light Order“ odlucio ujediniti nihiliste, ateiste i ostale destruktivne elemente u jedan svjetski pokret koji bi bio poznat kao “komunizam.“
Istovremeno, još jedna grupa “Light Ordera“ povjerila je profesoru sa Frankfurtskog univerziteta sastavljanje teorije protivrjecne komunizmu, a u svrhu dominacije arijanske rase Evropom, kasnije i svijetom. Ovu teoriju je upotpunio filozof Friedrich Wilhelm Nietzsche (Nice). Iz te teorije izvedena je filozofija nacista.
Namjer “Light Ordera“, sadržana u nalogu dvojici pisaca da koncipiraju dvije kontradiktorne teorije: jednu koja poziva internacionalizmu, i drugu s ciljem supremacije jedne od ljudskih rasa kako bi potom pripadnici te rase mogli ovladati svijetom, imala je za cilj stvaranje konflikta izmedu njihovih sljedbenika, koji bi vodio uništenju jedne od njih. A to se, zbilja, i desilo u Drugom svjetskom ratu.
Cilj Drugog svjetskog rata bio je ponovni porast politicke moci cionizma i, usljed toga, uspostavljanje države Izrael u Palestini; te, pomoci medunarodnom komunizmu da postane snažan kao što je kršcanstvo.